Kulturna i povijesna baština


PRVI SPOMEN, O NARODU I NAVIKAMA

Povijest mjesta zajedno s podrijetlom imena i navikama stanovništva najbolje je prikazao don Krsto Stošić pišući u svojoj knjizi o selima šibenskog kotara. Od 13. – 17. stoljeća izmijenili su se mnogi nazivi mjesta. Kroz cijeli taj period provlači se ime Jurjevgrad koje je označavalo utvrdu na brdu Sv. Nikole, o čemu je pisao i mletački zapovjednik i providur Leonardo Foscolo oko 1650. Na tom mjestu izgrađena je crkvica Sv. Nikole, a od utvrde ostale su samo ruševine kao podsjetnik.

Sredinom 15. stoljeća u šibenskim spisima spominju se nazivi Tribohunj i Tribohum od kojih je kasnije izveden talijanski naziv Trebocconi (tri komada) koji je označavao kastel na poluotočiću. Naziv je pisan i kao "3bocconi", zbog čega se naivno smatra da je od te riječi izveden i današnje ime Tribunj. Prema dostupnim podacima, čini se da je podrijetlo današnjeg imena puno starije. Spomenuti don Stošić tvrdio je da naziv dolazi od riječi Trebunj ili Trebić koje su označavale jesenskog boga sunca poganskih Hrvata, dok Miklošić smatra da naziv dolazi od termina Trebište, što u staroslavenskom znači mjesto gdje se žrtvuje.

Tribunj se s kopna proširio na otočić spojen mostom u vrijeme napada Turaka kada su se stanovnici sklonili u kastel opasan zidinama. Stanovnika je bilo mnogo pa su nastale tijesne ulice s mnogo zbijenih kuća što je, prema don Stošiću, Tribunj činilo jedinstvenim u šibenskom kotaru. Alberto Fortis, talijanski teolog i putopisac u svojoj knjizi "Put po Dalmaciji" iz 1774. spominje da je selo na otočiću ružno i kukavno, zidom opasano i spojeno s kopnom preko kamenog mosta.

Zidine sela su postojale i u vrijeme Napoleona I., a austrijska vlada je napravila pristanište uz more od bijelog kamena. Domaća vlast i seljani nadogradili su i zaštitili obalu dodavši još velikog kamenja i zemlje kako valovi ne bi dosizali do kuća. Noćna procesija Velikog petka koja se kreće oko poluotoka tradicija je Tribunja, a prvi put je održana 1935. godine nakon uređenja obale.

Zapis don Stošića kaže da je Jurjevgrad 1298. imao 26 kuća i 167 stanovnika, a žitelji su se većinom doseljavali iz mjesta u okolici, ponajviše u 16. stoljeću iz Kamena sela pokraj Vodica. Sredinom 20. stoljeća cijela župa imala je 1303 stanovnika i još 177 po svijetu. Stanovništvo se najviše bavilo poljoprivredom i, kako piše don Stošić, imali su dobro vino i mnogo ulja. U 18. stoljeću bavili su se pravljenjem vapna, a Alberto Fortis kaže kako višnje najviše rađaju u Tribunju i Vodicama pa ih Zadrani kupuju za proizvodnju likera.

Zemlje u tribunjsko – vodičkom polju koje su obrađivali pripadale su šibenskoj biskupskoj mensi koja je davala zemljišne prihode šibenskoj općini. U Tribunj u 18. stoljeću počinju dolaziti gospoda na ljetovanje, mahom kapetani i vojvode iz okolice, ali i iz Venecije. Osnovna škola podignuta je na poluotočiću 1902. (na mjestu gdje je danas Općina), a Hrvatska Seljačka Sloga otvorila je svoj dom 1939. godine.

SAKRALNA BAŠTINA

Iako se smatra da naziv mjesta potječe od riječi Trebunj ili Trebić kojima su poganski Hrvati označavali jesenskog boga sunca, ovo područje ima dugu kršćansku povijest čemu svjedoči bogata sakralna baština. Don Krsto Stošić u svojoj knjizi „Sela šibenskog kotara" piše kako je Tribunj (tada Jurjevgrad) krajem 13. stoljeća za osnivanja šibenske biskupije pripadao župi Ivinj, ali se 1460. izdvojio u zasebnu župu.

Najstarija je crkvica Pohoda blažene Djevice Marije smještena u Vrtlima i podignuta 1435. godine, a danas se povremeno koristi za izložbe. Misno slavlje služi se samo 8. rujna na blagdan rođenja Blažene Djevice Marije. Zaštićena je kao spomenik kulture.

Jedan od najprepoznatljivijih motiva Tribunja je crkvica Sv. Nikole s pripadajućim starim grobljem smještena na istoimenom brdu unutar mjesta. U Šematizmu šibenske biskupije zabilježeno je da ju je podignuo Šimun Šižgorić 1452., ali čini se da nije građena prije 1475. godine zbog nedostataka sredstava.

U prošlosti je služila kao župna crkva o čemu svjedoči Običajnik Župne Cerkve S. Nikole u Tribunju, izdan 1860. godine u Zadru. Na stazi koja vodi do vrha brda postavljene su i uređene kapelice koje u korizmeno vrijeme služe kao postaje križnog puta.

Misno slavlje se svake godine održava na blagdan Sv. Nikole koji je ujedno zaštitnik mjesta i Općine, a zbog atraktivne lokacije sve više parova iz cijele Hrvatske odlučuje se na vjenčanje upravo unutar te crkvice. Pod zaštitom je kao spomenik kulture.

Na poluotoku odmah uz župni dvor stoji crkvica Sv. Marije koja datira iz 1732., a obnovljena je 2002. godine i danas je Kulturna udruga Tribunj koristi za predstave, izložbe i koncerte.

Najmlađa od svih jest župna crkva Velike Gospe izgrađena od bijelog kamena u periodu od 1883. - 1885. Smještena je u podnožju brda Sv. Nikole nasuprot poluotočiću i zaštićena je kao spomenik kulture.


Hrvatski