Okruženje


N.P. KORNATI


Kameni labirint osamdeset i devet otoka, otočića i hridi u moru – to su Kornati. Najrazvedenija otočna skupina u Sredozemlju. Pogled na kornatske otoke iz zraka, s mora... ili s otočnih vidikovaca na more jednako je dojmljiv – a oku potpuno različit. Svaki je vrijedan iskustva i proučavanja. Suhozidi na kornatskim otocima nijemo i postojano svjedoče o mukotrpnosti ljudskog rada na škrtoj zemlji u kamenu okruženom kristalno čistim morem. Kornati – kameno biserje Mediterana.
Kao kakva igra kamena i mora rasuti su otoci i otočići Kornata.
Za lijepa vremena, to je nijema igra plavetnila i sivila. Za vjetrovitog i burnog, progovara u zvuku valova... Kornati su, ipak, poznati siguran zaklon nautičarima kada more pokaže bijes i snagu koja se iživljava ne mareći više za gosta – čovjeka...
Osamdeset i devet otoka, otočića i hridi na ukupnoj površini parka od 216,78 km². Čak kroz te suhe brojke oživljava pred očima čudesna razvedenost koja stvara neponovljive krajolike. Kornati su impozantna slika iz zraka. Kao i s otočnih vidikovaca. A isto tako i s mora, dok plovilo prolazi kroz morski labirint podno mnogih strmaca.
Otoci su u Nacionalnom parku svrstani u dva niza – Kornatski i Piškerski. Ime su dobili po najvećem otoku, Kornatu. Najveća širina otočja unutar granica Parka jest 6 kilometara.
Život na Kornatima uvijek je bio borba za preživljavanje. Čovjek je svojom ustrajnošću za opstankom mijenjao izgled otoka. Škrto zelenilo u kamenjarskim pašnjacima prehranjivalo je ovce. No, ta današnja golet otoka prošarana tek „zelenim pjegama“ raslinja nije slika od davnina. Tisućljetno iskorištavanje tih prostora rezultiralo je obešumljenošću i pretvaranjem otoka u kamenjar.
Na kornatske se otoke povremeno dolazilo i odlazilo. Na otocima je oko 300 kuća. U cijelosti, Kornati su privatni posjed. Devedeset posto vlasnika žitelji su otoka Murtera. Ti su dalmatinski težaci krajem 19. stoljeća od vlastele otkupili otoke i posjede ogradili suhozidima.
Suhozidi su spomenici nevjerojatnoj ljudskoj radišnosti, umijeću i strpljivosti. Često se protežu od obale do obale. Razlog je da ovce ne bi prelazile na tuđi posjed. Samo je na otoku Kornatu oko 260 kilometara suhozida, a na cijeloj površini Nacionalnog parka impresivnih 330 kilometara.

N.P. KRKA


Sedam veličanstvenih: Bilušića buk, Brljan, Manojlovac, Rošnjak, Miljacka slap, Roški slap i Skradinski buk. To su sedreni slapovi Krke. Za mnoge, najljepše plave linije dalmatinskog krša. Divota kaskada i gusti, bogati zvuk života vode. Na mnogim je dijelovima Krka mirnoga toka, a svoje slapove najavljuje „srebrnim ogrlicama“; sve gušćim mreškanjem vode koje poprima boju srebra i izgled nebrojenih po rijeci rasutih ogrlica. Sve će se njihovo srebro razbiti niz slapove i ljepota će se samo pretočiti u novi oblik.
Kada se u prostoru dalmatinskog krša koji zbog svojeg vapnenačkog podzemlja žedno guta vodu nađe mjesto na kojemu doslovno u sekundi „protutnji“ i do 500 000 litara vode – onda je to prizor ravan čudu.
Nacionalni park Krka prepun je zapanjujućih mjesta.
Krka izvire kod Knina, teče Kninskim poljem i ulazi u kanjon koji je prati najvećim dijelom njezinog toka. Vrlo blizu, šesnaestak kilometara nizvodno od Knina, prvo je mjesto gdje se Krka obrušava i stvara slap Bilušića buk visok preko 20 metara.
Krka je velikim dijelom toka ujezerena rijeka. Brljansko jezero (1300 x 400 m) završava slapom Brljanom. Najviši slap na Krki je Manojlovac. Ukupna visina slapa je 59,6 metara, a najveći se pojedinačni slap ruši u dubinu preko 30 metara. Vodeni kolos Krke bijesni punom snagom.
Tu je i vidikovac s kojega se vidi izrazito strm kanjon dubok impozantnih dvjestotinjak metara. A tu se nalaze i Šupljaje ili Šuplje crkve. Tako se u narodu zovu zidani kameni lukovi, preostali ostaci rimskih logora.
Za Manojlovcem, nizvodno, preko samo jedne barijere ruši se slap Rošnjak. Upravo zbog toga jedinstven je – slap među slapištima. Kilometar niže je slap Miljacka. Nad Krkom su kod Miljacke i dvije srednjovjekovne utvrde, Trošenj (još se zove i Čučevo) i Nevčen. Vlasnici Trošenja bili su Šubići, a Nevčena Nelipići i Martinušići. U svojim osvajačkim pohodima zauzet će ih 1522. godine Turci i do 1686. godine pogled s utvrda pripada osmanlijskim agama, begovima, dizdarima i kadijama.
Tok Krke prirodna je slikovnica s toliko različitih stranica. Od prve do posljednje stranice Krka će promijeniti svoj temperament nebrojeno puta: mirna, ujezerena, raskomoćena u dolinama i stiješnjene, zbijene snage vode u kanjonima.

ŠIBENIK


Šibenik je najstariji samorodni hrvatski grad na Jadranu, glavni grad te kulturno, obrazovno, upravno i gospodarsko središte Šibensko-kninske županije.
Prvi put se spominje na Božić 1066. u darovnici Petra Krešimira IV., pa se naziva i Krešimirovim gradom. Do epidemije kuge polovicom 17. stoljeća bio je najveći grad na cijeloj istočnoj obali Jadrana. Šibenik je de facto bio glavni grad Hrvatske od prosinca 1944. do svibnja 1945. Značajan je i kao mjesto osnivanja Hrvatske ratne mornarice.
Katedrala sv. Jakova u Šibeniku najznačajnije je graditeljsko ostvarenje 15. i 16. st. na tlu Hrvatske. Zbog svojih iznimnih vrijednosti 2000. godine uvrštena je u UNESCO-ov popis svjetskog kulturnog nasljeđa kojoj se 2017. godine, na tom popisu, pridružila i utvrda sv. Nikole.

ZADAR


Zadar je drevni mediteranski lučki grad. Stari grad, okružen zidinama i kulama na poluotoku, s novim urbanim dijelom povezan je mostom, simbolom grada.
U gradu s najljepšim zalaskom sunca, u pomorskom arhipelagu s mnoštvom otoka i otočića koji štite grad od jakih vjetrova, uživajte u simfoniji Morskog orgulja i magičnoj gradskoj svjetlosti. Pozdrav suncu u blizini novu luku za kružne brodove.
Izgrađen na rimskim urbanim načelima, gdje se nalazi nekoliko glavnih uzdužnih ulica koje prelaze veći broj latitudinalnih ulica, daju gradu pravokutni oblik. Stari grad je riznica arheoloških blaga i spomenika drevnih, srednjovjekovnih i renesansnih razdoblja. To je vidljivo po brojnim sakralnim i arhitektonskim spomenicima - crkvi sv. Donat [St. Donatus], gdje svako ljeto odjekuju zvukovi zadarske glazbene večeri, Rimski forum u blizini glavnog trga, Kalelarga - najduža i najširi ulica, katedrala sv. Stošije [Sv. Anastasia], Arheološki muzej sa svojim izuzetnim blagom i mnogim drugim spomenicima kulturne i povijesne baštine (gradska vrata, Arsenal, crkve, muzeji ...).
Zadar je snažan kulturni i gospodarski grad čiji je život udoban tijekom cijele godine, no ljeti pokazuje sve svoje ljepote. Posjetite tradicionalne događaje ili suvremene događaje poput noći punog mjeseca, zadarskim snovima, tisućljetnim skokovima, kalelarga ... uživajte u mediteranskoj kuhinji, okusite slatki liker od likera Maraschino i plivajte iz jedne od pješčane plaže na zadarskom području !


N.P. KORNATI

Kameni labirint osamdeset i devet otoka, otočića i hridi u moru – to su Kornati. Najrazvedenija otočna skupina u Sredozemlju. Pogled na kornatske otoke iz zraka, s mora... ili s otočnih vidikovaca na more jednako je dojmljiv – a oku potpuno različit. Svaki je vrijedan iskustva i proučavanja. Suhozidi na kornatskim otocima nijemo i postojano svjedoče o mukotrpnosti ljudskog rada na škrtoj zemlji u kamenu okruženom kristalno čistim morem. Kornati – kameno biserje Mediterana.

Kao kakva igra kamena i mora rasuti su otoci i otočići Kornata.
Za lijepa vremena, to je nijema igra plavetnila i sivila. Za vjetrovitog i burnog, progovara u zvuku valova... Kornati su, ipak, poznati siguran zaklon nautičarima kada more pokaže bijes i snagu koja se iživljava ne mareći više za gosta – čovjeka...
Osamdeset i devet otoka, otočića i hridi na ukupnoj površini parka od 216,78 km². Čak kroz te suhe brojke oživljava pred očima čudesna razvedenost koja stvara neponovljive krajolike. Kornati su impozantna slika iz zraka. Kao i s otočnih vidikovaca. A isto tako i s mora, dok plovilo prolazi kroz morski labirint podno mnogih strmaca.
Otoci su u Nacionalnom parku svrstani u dva niza – Kornatski i Piškerski. Ime su dobili po najvećem otoku, Kornatu. Najveća širina otočja unutar granica Parka jest 6 kilometara.
Život na Kornatima uvijek je bio borba za preživljavanje. Čovjek je svojom ustrajnošću za opstankom mijenjao izgled otoka. Škrto zelenilo u kamenjarskim pašnjacima prehranjivalo je ovce. No, ta današnja golet otoka prošarana tek „zelenim pjegama“ raslinja nije slika od davnina. Tisućljetno iskorištavanje tih prostora rezultiralo je obešumljenošću i pretvaranjem otoka u kamenjar.
Na kornatske se otoke povremeno dolazilo i odlazilo. Na otocima je oko 300 kuća. U cijelosti, Kornati su privatni posjed. Devedeset posto vlasnika žitelji su otoka Murtera. Ti su dalmatinski težaci krajem 19. stoljeća od vlastele otkupili otoke i posjede ogradili suhozidima.
Suhozidi su spomenici nevjerojatnoj ljudskoj radišnosti, umijeću i strpljivosti. Često se protežu od obale do obale. Razlog je da ovce ne bi prelazile na tuđi posjed. Samo je na otoku Kornatu oko 260 kilometara suhozida, a na cijeloj površini Nacionalnog parka impresivnih 330 kilometara.

N.P. KRKA

Sedam veličanstvenih: Bilušića buk, Brljan, Manojlovac, Rošnjak, Miljacka slap, Roški slap i Skradinski buk. To su sedreni slapovi Krke. Za mnoge, najljepše plave linije dalmatinskog krša. Divota kaskada i gusti, bogati zvuk života vode. Na mnogim je dijelovima Krka mirnoga toka, a svoje slapove najavljuje „srebrnim ogrlicama“; sve gušćim mreškanjem vode koje poprima boju srebra i izgled nebrojenih po rijeci rasutih ogrlica. Sve će se njihovo srebro razbiti niz slapove i ljepota će se samo pretočiti u novi oblik.

Kada se u prostoru dalmatinskog krša koji zbog svojeg vapnenačkog podzemlja žedno guta vodu nađe mjesto na kojemu doslovno u sekundi „protutnji“ i do 500 000 litara vode – onda je to prizor ravan čudu.
Nacionalni park Krka prepun je zapanjujućih mjesta.
Krka izvire kod Knina, teče Kninskim poljem i ulazi u kanjon koji je prati najvećim dijelom njezinog toka. Vrlo blizu, šesnaestak kilometara nizvodno od Knina, prvo je mjesto gdje se Krka obrušava i stvara slap Bilušića buk visok preko 20 metara.
Krka je velikim dijelom toka ujezerena rijeka. Brljansko jezero (1300 x 400 m) završava slapom Brljanom. Najviši slap na Krki je Manojlovac. Ukupna visina slapa je 59,6 metara, a najveći se pojedinačni slap ruši u dubinu preko 30 metara. Vodeni kolos Krke bijesni punom snagom.
Tu je i vidikovac s kojega se vidi izrazito strm kanjon dubok impozantnih dvjestotinjak metara. A tu se nalaze i Šupljaje ili Šuplje crkve. Tako se u narodu zovu zidani kameni lukovi, preostali ostaci rimskih logora.
Za Manojlovcem, nizvodno, preko samo jedne barijere ruši se slap Rošnjak. Upravo zbog toga jedinstven je – slap među slapištima. Kilometar niže je slap Miljacka. Nad Krkom su kod Miljacke i dvije srednjovjekovne utvrde, Trošenj (još se zove i Čučevo) i Nevčen. Vlasnici Trošenja bili su Šubići, a Nevčena Nelipići i Martinušići. U svojim osvajačkim pohodima zauzet će ih 1522. godine Turci i do 1686. godine pogled s utvrda pripada osmanlijskim agama, begovima, dizdarima i kadijama.
Tok Krke prirodna je slikovnica s toliko različitih stranica. Od prve do posljednje stranice Krka će promijeniti svoj temperament nebrojeno puta: mirna, ujezerena, raskomoćena u dolinama i stiješnjene, zbijene snage vode u kanjonima.

ŠIBENIK

Šibenik je najstariji samorodni hrvatski grad na Jadranu, glavni grad te kulturno, obrazovno, upravno i gospodarsko središte Šibensko-kninske županije.
Prvi put se spominje na Božić 1066. u darovnici Petra Krešimira IV., pa se naziva i Krešimirovim gradom. Do epidemije kuge polovicom 17. stoljeća bio je najveći grad na cijeloj istočnoj obali Jadrana. Šibenik je de facto bio glavni grad Hrvatske od prosinca 1944. do svibnja 1945. Značajan je i kao mjesto osnivanja Hrvatske ratne mornarice.

Katedrala sv. Jakova u Šibeniku najznačajnije je graditeljsko ostvarenje 15. i 16. st. na tlu Hrvatske. Zbog svojih iznimnih vrijednosti 2000. godine uvrštena je u UNESCO-ov popis svjetskog kulturnog nasljeđa kojoj se 2017. godine, na tom popisu, pridružila i utvrda sv. Nikole.

ZADAR

Zadar je drevni mediteranski lučki grad. Stari grad, okružen zidinama i kulama na poluotoku, s novim urbanim dijelom povezan je mostom, simbolom grada.
U gradu s najljepšim zalaskom sunca, u pomorskom arhipelagu s mnoštvom otoka i otočića koji štite grad od jakih vjetrova, uživajte u simfoniji Morskog orgulja i magičnoj gradskoj svjetlosti. Pozdrav suncu u blizini novu luku za kružne brodove.

Izgrađen na rimskim urbanim načelima, gdje se nalazi nekoliko glavnih uzdužnih ulica koje prelaze veći broj latitudinalnih ulica, daju gradu pravokutni oblik. Stari grad je riznica arheoloških blaga i spomenika drevnih, srednjovjekovnih i renesansnih razdoblja. To je vidljivo po brojnim sakralnim i arhitektonskim spomenicima - crkvi sv. Donat [St. Donatus], gdje svako ljeto odjekuju zvukovi zadarske glazbene večeri, Rimski forum u blizini glavnog trga, Kalelarga - najduža i najširi ulica, katedrala sv. Stošije [Sv. Anastasia], Arheološki muzej sa svojim izuzetnim blagom i mnogim drugim spomenicima kulturne i povijesne baštine (gradska vrata, Arsenal, crkve, muzeji ...).
Zadar je snažan kulturni i gospodarski grad čiji je život udoban tijekom cijele godine, no ljeti pokazuje sve svoje ljepote. Posjetite tradicionalne događaje ili suvremene događaje poput noći punog mjeseca, zadarskim snovima, tisućljetnim skokovima, kalelarga ... uživajte u mediteranskoj kuhinji, okusite slatki liker od likera Maraschino i plivajte iz jedne od pješčane plaže na zadarskom području !

Hrvatski